Grbovi
Kastel06.jpg Kastel07.jpg

Kaštel je podignut nad liticom ponora Pazinčice, na važnom strateškom položaju jer je tijekom srednjeg vijeka štitio važne komunikacije koje su vodile od istočne do zapadne i sredinom poluotoka do južne Istre. Prvi se put spominje pod nazivom Castrum Pisinum u darovnici njemačkog cara Otona II. nastaloj u Veroni 7. lipnja 983. godine.

Prema pisanim izvorima prvobitni Kaštel bio je jednostavna, jaka konstrukcija poput izduženoga pravokutnika s prizemljem i s dva kata, s prislonjenom kvadratičnom kulom i zidinama koje su, uz druge građevine, obuhvaćale i kaštelansku kapelu posvećenu Madoni i pripadajući mali zvonik. Na utvrdi su očuvani tragovi dugog građevinskog razvitka jer je mnogobrojnim dogradnjama, pregradnjama i adaptacijama prilagođavan i osuvremenjivan, primarno, za potrebe obrane i zaštite te sekundarno i za funkciju ugodnijeg stanovanja. U osnovi današnji oblik nepravilnog pravokutnika koji ograđuje unutrašnje dvorište dobiva u 15. i 16. st. Prema starim gravurama i opisima suvremenika još krajem XVII. st. Kaštel je imao srednjovjekovne karakteristike s dvije kule, polukružnom i dominirajućom visokom četverokutnom kulom, zatvorenim zidnim plaštem… Godine 1639. izvedena je kapelica sv. Marije Djevice na drugom katu polukružne kule s drvenim oltarom koji je u 18. st. zamijenjen mramornim. Tijekom 18. i 19. st. kad obrana više nije bila u prvome planu, radovi na utvrdi bili su prvenstveno vezani za poboljšanje uvjeta stanovanja. Tako je na vanjskom obodu zidina sustav mašikula, (izgrađenih u15. st.), u 18. st. zazidan, a na parapetima su otvoreni prozorski otvori. U 19. st. otvorene su nove komunikacije prema suburbiju, četverokutna kula snižena je do visine ostalih krovova, na istočnom pročelju dozidan je tornjić s urom i preslicom za zvono.

Kastel01.jpg Kastel02.jpg Kastel03.jpg Kastel04.jpg Kastel05.jpg
Kastel06.jpg Kastel07.jpg Kastel08.jpg Kastel10.jpg Kastel12.jpg
kastel13.jpg Kastel14.jpg

Samostalne fortifikacijske predgradnje u prostoru pred tvrđavom nisu sačuvane, u zidnom plaštu utvrde, debljine 80-380 cm, očuvane su mašikule, puškarnice i toparnice. Puškarnice su okrugle s prorezom u sredini i dvogube sa širokim otvorom na obje strane i uskim prorezom u sredini.

Stoljećima je Kaštel bio i upravno sjedište Pazinske ili Istarske knežije (grofovije). Pazinska knežija (Contado di Pisino, Grafschaft Mitterburg) naziva se područje pod upravnom vlašću pazinskog kapetana, a sačinjavala su ga mjesta unesena u urbar. Istarska knežija (Contea ď Istria, Grafschaft Isterreich) politički pojam koji obuhvaća čitav teritorij austrijske Istre i odnosio se na nasljednu zemlju – Pazinsku knežiju i skupinu malih gospoštija nadarbina i posjeda.

Pazinsku knežiju je u drugoj polovici 12. st. uspostavio Mainard od Schwarzenburga posjednik kule Crnigrad (Cernogradus) iznad današnjeg Roča. Njegova nasljednica, kći Matilda bila je među prvim vlasnicima pazinskog feuda koji su uz titulu kneštva (grofovstva) istaknuli Pazin kao svoj pridjevak. Ženidbenim vezama, po izumrću porodice njezina nasljednika 1175. Knežija je došla u posjed goričkih grofova, a na osnovi nasljednog ugovora 1374. prešla je u ruke Habsburgovaca. Ovaj je posjed za Habsburgovce imao prvenstveno financijsko značenje pa su ga često davali u zakup ili zalagali za dobivene zajmove te je na kraće ili dulje vrijeme mijenjao feudalne gospodare koji su upravu prepuštali namjesnicima i kapetanima. Tijekom stoljeća, kao njezini vlasnici – založni posjednici ili zakupci smijenile su se mnoge plemenitaške obitelji. O nekoliko obitelji (posjednika ili kapetana – upravitelja Knežije) svjedoče i kameni grbovi uzidani u fasade utvrde, na pročelju iznad ulaza grbovi: Habsburgovaca i obitelji Devin, Walsee, Rab, Kršan te grb neutvrđene obitelji, na istočnoj fasadi grb obitelji Auersperg i Herbestein.

Habsurgovci su Pazinsku knežiju 1766. prodali za 240.000 forinti Antoniu Laderchiju Montecuccoliju, zadržavši jedino prava iz teritorijalnog suvereniteta.

Pazinska knežija prestala je postojati propašću Mletačke republike 1797. kada je cijela Istra potpala pod austrijsku vlast. Kaštel je do kraja Drugog svjetskog rata bio u vlasništvu obitelji Montecuccoli te se i na razglednicama redom naziva Kaštel Montecuccoli .